Smrt, ljubav, izobilje (lažno izobilje), nasilje. Tako velike i dramatične riječi kriju se u akronimu SLJIN, koji je osmislio Danko Friščić kao naslov i temu ove izložbe u Đurđevcu. Kako bi ostvario taj ambiciozan projekt okupio je stručni tim umjetnika. Uz njega su tu: Lydia Patafta, Davor Mezak, Marin Marinić, Denis Krašković, Ante Strinić, Sven Klobučar, Igor Zlobec, Gabrijela Rukelj, Mercedes Bratoš, Mio Vesović i Josip Tirić. Dankovih jedanaest.

Pojmovi iz naslova predstavljaju težnje i neminovnosti ljudskoga života. Njihove međuodnose moguće je preslagivati, te tražiti brojne poveznice i suprotnosti među njima. Značenje bilo kojega od njih višestruko je i u sebi sadrži niz proturječja, a isticanjem dvostruke uloge izobilja Friščić naznačuje te mogućnosti mentalne gimnastike. Skolastičari bi, svakako, uživali u sastavljanju traktata kojima bi dešifrirali ovog tetramorfa. No, riječi su tek tijesto od kojega oblikujemo stvarnost u našoj percepciji. Dobra umjetnička djela također se ne mogu fiksirati u svome značenju, pa su ovi reflektori koje je postavio Friščić samo jedno moguće svjetlo pod kojim možemo sagledavati kreativne napore njega i njegovih kolega, izložene pod znakom SLJIN-a.

Lydia Patafta izlaže portrete sovjetskih narodnih heroina iz Drugog svjetskog rata  preko kojih su navučene ženske hulahopke, i tako ističe senzualnost i ženstvenost iza njihovih grubih, ratničkih lica. To je eros koji je odzvanjao u pozivu matrjoške Rusije, i koji je iznio na svojim plećima velike bitke kao što je ona kod Kurska, ili opsada Staljingrada. Umjetnica na slici Sanctuary pokušava probuditi sličan eros u sebi, ovoga puta naglašenom gestualnošću i tragovima kista u ljubičastim tonovima, mističnim, zavodljivim i osvježavajućim, kao dubina šume.

Feđa Gavrilović